Pismo podrške sindikatima HEP-a: Protiv privatizacije
Zbog svima očitih razornih posljedica privatizacije u 1990-ima po ekonomiju i čitavo društvo, sama je riječ privatizacija danas u Hrvatskoj, s razlogom, omražena. Veseli stoga što smo napredovali do te mjere da se sve nove privatizacije u javnosti dočekuju na nož – bilo da je riječ o nedavno spriječenoj privatizaciji vodâ, o trenutnom otporu akademske zajednice privatizaciji visokog obrazovanja i znanosti, o otporu privatizaciji javnog prostora (Varšavska, Srđ, zakon o golfu…) ili o otporu privatizaciji HEP-a. Tu nije riječ o odvojenim i nepovezanim stvarima – svi spomenuti pokušaji su dio iste pogubne privatizacijske logike koja vrednuje samo privatni profit a na štetu većine. Takva se perverzna logika najbolje vidi na primjeru HEP-a, gdje postoji plan da se privatizira samo njegov profitabilni dio, dok bi se ostatak ostavio u vlasništvu države. I ovdje vidimo, kao i u odgovoru na krizu širom Europe, suštinski protunarodnu logiku privatizacije profita a socijalizacije troškova.
Tri stvari treba ipak posebno naglasiti. Prvo, ne treba unaprijed pristajati na neminovnu privatizaciju samo zato što je to “proces u cijelom svijetu” jer bi takvo nešto bilo štetno ne samo za HEP i njegove radnike nego i za čitavo društvo. Tome se svi skupa možemo i moramo oduprijeti. Drugo, ne postoji “dobra privatizacija” niti “dobar ulazak privatnog kapitala”. Istraživanja su jasno pokazala da npr. u slučajevima privatno-javnog partnerstva na kraju to uvijek bude na štetu javnog interesa. HEP, kao jedan od osnovnih nacionalnih resursa, treba u potpunosti ostati u vlasništvu države i time bar donekle pod demokratskom kontrolom stanovništva. I treće i najvažnije, “usklađivanje energetskog zakonodavstva Hrvatske s trećim paketom energetske regulative EU-a” nije “samo izgovor pojedinim lobijima da pokušaju progurati zakonske prijedloge koji nanose dugoročnu štetu HEP-u”. Naime, liberalizacija i privatizacije energetskog sektora je upravo jedan od sustavnih ciljeva neoliberalne politike Europske unije. Kada je riječ o privatizaciji HEP-a, tu, dakle, nije riječ o iskorištavanju nevine EU za neke privatne interese, nego je posrijedi dio planske politike EU. Jednako kao što nam EU, u suradnji s domaćom političkom elitom, donosi sustavno uništavanje, zatvaranje i/ili privatizaciju brodogradilišta, kao što nam nameće čitav niz za Hrvatsku nepovoljnih propisa u poljoprivredi i ribarstvu, tako nam nameće i privatizaciju HEP-a. Da bismo se mogli uspješno boriti za svoje interese, ključno je znati tko stoji s druge strane barikada.
Plenum Filozofskog fakulteta je 14. lipnja 2011. izglasao potporu borbi sindikata protiv privatizacije HEP-a i obećava im pridružiti im se u toj borbi jer je borba za očuvanje HEP-a i borba za interese svih nas i čitavoga društva. Kao što se već četiri godine borimo protiv privatizacije visokog obrazovanja, tako ćemo vam se pridružiti i u borbi protiv privatizacije energetskog sektora.
Jedan svijet – jedna borba! HEP je naš!
Plenum Filozofskog fakulteta u Zagrebu
16 Lip 2011 | Novosti
Vaši komentari
Dodajte komentar
Učitavanje ...
Primanje obavijesti putem e-maila
Ukoliko želite primati obavijesti o novim sadržajima na web stranicama HES-a na Vašu e-mail adresu, prijavite se na našu listu Novosti.
Učitavanje...
Apeliram na sve djelatnike HEP-a u cjelini da savjesno i odgovorno obavljaju sve svoje radne zadatke i dužnosti jer samo tako imaju pravo i mogućnost spriječiti i koruptivne rabote i degradaciju HEP-a i vrijednosti u njemu u cjelini.
Odgovoran i savjestan djelatnik ima pravo i obavezu ukazati na nepravilnosti i tražiti provođenje pravila ponašanja u svojem poduzeću. Radnik bez stava je broj. A mnogima smo najpoželjniji upravo samo kao brojevi. Smatram da se trebamo apsolutno svim raspoloživim sredstvima boriti protiv degradacije HEP-a pa tako i privatizacije, ma kako se ona dobrom pokušavala prikazivati.
Menadžment odlazi i prolazi a radnici koji čine ovo poduzeće takovim kakovo je i koji su ga uostalom i stvorili ostaju i nose najveći dio tereta poslovanja na svojim grbačama.
Ne zaboravimo tko je prodao telekom a na kraju postao najuspješniji menadžer u državi, i ne zaboravimo da je cijena usluga u istom tom telekomu daleko iznad onih u domicilnoj državi Njemačkoj. Toliko o dobroj i brižnoj privatizaciji kako je neki nazivati vole.
A građanima poruka ako im je el.energija jeftina neka podrže privatizaciju jer će neminovno višestruko poskupiti dolaskom mecena iz “vrloga svijeta”.
BENDER DOBIO OTKAZ, A ZABRANJEN MU JE I ULAZAK U ELEKTROJUG?
Izgleda da smo pri kraju sa HEP-om, možda DEP.
4.prosinca 2009.g.
KAKAV BIZNIS!
Državne tvrtke izgubile u poslu s Dalekovodom 2 milijarde kuna
Dalekovod je zaradio i na prošlogodišnjem gubitku HEP od milijardu kuna kada je struja preprodavana TLM-u i Aluminiju
Državno odvjetništvo i policija ovih će dana objaviti rezultate istrage o Dalekovodu d.d., građevinskom poduzeću koje je je s državnim tvrtkama u tri godine ugovorilo poslove vrijednije od milijardu eura.
Istražuju se dva slučaja i privatizacija tvrtke.
Prvo, trafostanice. Dalekovod je za gradnju trafostanica na autocesti Zagreb-Split HAC-u naplatio milijardu kuna. Predsjednik Uprave Luka Miličić tvrdio je kako taj novac nije bio naplaćen samo za trafostanice već i za opremanje tunela, dok su sudski vještaci dokazali da ukupni radovi nisu vrijedniji od 150 milijuna kuna. HAC prodaje trafostanice HEP-u za 300 milijuna kuna čime je HAC izgubio približno 700 milijuna kuna. I HEP je izgubio jer je, prema procjeni sudskih vještaka, platio 300 milijuna kuna nešto što vrijedi 150 milijuna kuna.
Drugo, nabava struje. Dalekovod je zaradio na prošlogodišnjem gubitku HEP-a. Prema nekim procjenama, HEP je izgubio približno milijardu kuna. Kupio je struju po najskupljoj cijeni od 80 eura, a prodao je Šibenskom TLM-u za 41 eura, koji je po istoj cijeni struju preprodao mostarskom Aluminiju. Zaradio je Dalekovod kao suvlasnik TLM-a i Aluminija.
I privatizacija pod istragom
Kako otkriva Jutarnji list, istražuje se i privatizacija Dalekovoda, čije najveće kontroverze datiraju iz 1998. kada se projektantsko poduzeće IGH na temelju ugovora s Ministarstvom razvitka i obnove domoglo 50 posto nominalne vrijednosti tvrtke Dalekovod.
Ugovor se temeljio na isporuci materijala i izvedbi građevinskih radova kod donacijske obnove kuća Hrvata u Bosni i Hercegovini. U to je vrijeme resorni ministar bio Jure Radić, inače jedan od kasnijih suvlasnika Instituta Građevinarstva Hrvatske.
Njegovom je odlukom posao dobio IGH, a oni su ga dali podizvođaču - Astri International turizam i trgovina d.o.o.
Predsjednik Nadzornog odbora Astre tada je bio Petar Đukan, drugi suvlasnik IGH.
Vlasnik Astre Tit je Konstruktor Inženjering, splitska tvrtka iz građevinskog konzorcija bliskog IGH, čiji je predsjednik uprave Željko Žderić u kumskim odnosima s Jurom Radićem.
Jure Radić u dvostrukoj ulozi
Kako potvrđuje i izvješće državne revizije o privatizaciji Dalekovoda iz 2003., IGH je vlasnikom polovice dionica Dalekovoda postao zahvaljujući ministru Juri Radiću, koji se istovremeno zatekao u ulozi poslodavca i investitora u obnovi hrvatskih kuća na prostorima Federacije BiH.
Vrijednost tih radova prema izvješću revizije iznosila je 9.055.250 DEM, što je činilo točno 50 posto nominalne vrijednosti Dalekovoda.
IGH danas više nije suvlasnik Dalekovoda. Sukob interesa dogodio se i kod druge privatizacije Dalekovoda koju je osmislio dekan ekonomskog fakulteta Darko Tiupurić, koji se također nalazi pod istragom DORH-a i policije.
U toj se privatizaciji dekan zagrebačke Ekonomije pojavljuje u ulozi “stručnog konzultanta”, investitora i prodavca, a i suvlasnika Zagrebačke burze. To potvrđuje i izvješće Državne revizije iz 2003., po kojem je tvrtka Credos d.o.o., čiji je vlasnik bio Tipurić, autor privatizacijskog elaborata i vlasnik drugog po veličini dioničkog udjela s 5, 2 posto dionica Dalekovoda. U kolovozu 2003., kada je revizija i provedena, veći udio od Credosa imala je samo tvrtka CTG d.o.o. i on je iznosio 9,8 posto. Danas se Tipurićev Credos d.o.o. više ne spominje među većim dioničarima, ali zato tvrtka CTG d.o.o. raspolaže najvećim dioničkim udjelom od 15,6 posto, što je jednako zbiru dionica Dalekovoda koje su posjedovali Credos i CTG d.o.o. u 2003.g..
Još jedna poveznica CTG-a, Credosa d.o.o. i Dalekovoda d.d. je tvrtka Credos Consult. Riječ je o poduzeću koje se u registru trgovačkih društava pojavljuje kao osnivač tvrtki: CTG. d.o.o., BKM i Partneri d.o.o. i KLT Partneri d.o.o. koje su u posljednjih pet godina raspolagale s udjelima Dalekovoda većim od 15 posto. Premda su javnosti potpuno nepoznate, na službenim stranicama Dalekovoda, predstavljene su kao “osnivači i ključni dioničari tvrtke”.
Provjerom u sudskom registru, ustanovili smo da BKM i KLT više ne posluju, a zanimljivo je da obje u nazivu sadrže inicijale članova uprave Dalekovoda: Belamarić Tomislava, Kraljević Kreše i Luke Miličića. Credus Consult i CTG i dalje su žive tvrtke, obje prijavljene na istoj adresi u zagrebačkim Srednjacima br.10., u dvosobnom stanu zagrebačkih umirovljenika Branka Poljaka i Lidije Poljak Skansi.
Rođaci ništa ne znaju
Oboje su bliski rođaci Damira Skansija, financijskog direktora Dalekovoda. Kada su ih novinari Jutarnjeg nedavno pronašli na adresi u Srednjacima, gdje je inače trebala biti smještena tvrtka koja posjeduje najveći udio u Dalekovoda odgovorili su nam da ne znaju ništa o poslovima tvrtke koja s državom ima ugovore vrijednije od milijardu eura.
Danas
VLADAO POMOĆU MARIONETA
Razotkriven najveći misterij privatizacije: Tipurić je 7 godina skrivao da je vlasnik Dalekovoda
•
Objavljeno: prije 2 h i 41 min
Vlasnička struktura otkrivena je kad je Hanfa otkrila koje tvrtke moraju poslati ponude za preuzimanje Dalekovoda
Luka Miličić, Tomislav Belamarić, Krešo Kraljević, Damir Skansi, Darko Tipurić te tvrtke BMK i partneri, KLT i partneri, CTG, Credos i Telegra moraju u roku od 30 dana Hanfi poslati ponudu za preuzimanje Dalekovoda, tvrtke čiji je direktor Luka Miličić.
Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga na svojim je stranicama objavila pravi triler o preuzimanju Dalekovoda, koji se odvijao od 2000. godine, a završio je 12. travnja 2005., kad su svi oni zajedno prešli prag od 25 posto dionica Dalekovoda, nakon čega su obvezni dati javnu ponudu za preuzimanje svih preostalih dionica. Jučer su na Zagrebačkoj burzi dionice Dalekovoda vrijedile 169 kuna, što znači da javna ponuda ne smije ići ispod toga iznosa. Iza tvrtki BMK, KLT, CTG i Credos su Damir Skansi, bivši šef financija u HEP-u, a danas član Uprave Dalekovoda te Darko Tipurić, bivši dekan Ekonomskog fakulteta, poznat iz afera HEP i Indeks. Njih dvojica su izravno ili neizravno, preko Branka Poljaka, šogora Damira Skansija, kontrolirali spomenute tvrtke koje su dioničari Dalekovoda, otkrila je Hanfa.
Sve je počelo kad je Dalekovod 2000. ušao u ESOP program (employee share ownership plan ili prodaja tvrtke zaposlenicima). Plan za ESOP napravilo je društvo Sinergija d.o.o. Zagreb, čiji su osnivači Lela Tipurić i Darko Tipurić, a u njegovoj provedbi sudjelovalo je Tipurićevo društvo Credos d.o.o.
Sa zaposlenicima kao kupcima su Dalekovod kao prodavatelj i Credos kao voditelj programa dogovorili da će do kraja ESOP programa o dionicama Dalekovoda skrbiti Credos, i da će iz toga imati pravo glasa na skupštinama Dalekovoda, osim ako primi instrukciju o glasanju od nekog kupca zaposlenika.
Tako su 2002. imali gotovo 37 posto dionica s pravom glasa, a 2005. 21,45 posto.
Uz njih, Credos je i sam kupovao dionice Dalekovoda pa je sam, a kasnije preko tvrtki u koje je unio dionice, kontrolirao 14,51 posto Dalekovoda. U vlasničku strukturu Credosa uskoro ulazi i Damir Skansi, pa on i Darko Tipurić zajedno ili preko povezanih osoba kontroliraju Credos, koji, pak, kontrolira Dalekovod. A pritom Credos, koji se sada zvao Credos Consult nije imao niti jednog zaposlenog, no samo je 2004. od Dalekovoda dobio 1,2 milijuna kuna, a ukupno od 2003. do 2009. godine više od 5,2 milijuna kuna. Od svih ostalih konzultantskih usluga, dakle izvan Dalekovoda, Credos je u tom razdoblju imao 400 tisuća kuna prihoda.
Nadzorni odbor HEP-a prošli je tjedan izglasao zaduženje kod Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) u visini 123 milijuna eura za gradnju hidroelektrane Ombla na Rijeci dubrovačkoj, donosi portal energetika-net.com. U svom komentaru navode kako će se milijardu i dvjestotinjak milijuna kuna, koliko bi na koncu projekt mogao koštati, potrošiti na elektranu koja će (ako projekt uopće uspije) pokrivati tek 1,3% ukupne potrošnje struje u državi kojoj sada manjka bar 1.500 MW novih kapaciteta. Mogli bi to biti najskuplji megavatsati koje je ikada proizvela neka hrvatska hidroelektrana, navode analizu banke koja je pokazala da je projekt rizičan i komercijalno posve neisplativ te da će HEP u 25 godina na prodaji struje i vode uspjeti vratiti tek 37,8% inicijalne investicije. Podzemna akumulacija takvih dimenzija u kršu, koja služi za proizvodnju struje, ne postoji nigdje u svijetu. Čak je i banka u svojoj tehnološkoj i financijskoj analizi konstatirala da je projekt toliko rizičan da bi se nakon potrošenog novca moglo pokazati da uopće ne ispunjava svoju svrhu. Činjenica je da je u ovom trenutku HEP-ov kreditni rejting na najnižim granama u posljednje četiri godine što će svakako utjecati na cijenu kredita za koji navodno neće jamčiti država. Poskupljenje struje kao posljedica skupih kredita apsolutna je neminovnost pa se treba pripremiti da će, uz skupi plin, gospodarstvo ubuduće gušiti i prilično skupa struja, donosi među ostalim portal energetica-net.
NEDJELJNI otkriva: HDZ-ove ručkove od 650 tisuća kuna plaćao je Dalekovod!
Nije li licemjerno imati državnu tvrtku i istodobno joj ograničavati rad, odnosno njenim djelatnostima razvijati kooperantske tvrtke i podizvođače radova. Sve to se čini pod krinkom tržišnog natjecanja i tobože prilagodbi nekim EU standardima. A jedino što HEP mora učiniti jest transparentno poslovanje i hitno uvođenje reda i kontrole odgovornosti na svim razinama.
Jedna banalna poveznica:–da se recimo za svaki pogon HEP-a nabavi jedan rovokopač (kombinirka) i jedan malčar (stroj za čišćenje) trasa dalekovoda i NN mreže—ta dva stroja bi toliko sredstava uštedila samo na nivou pogona da bi sve djelatnike HEP-a u tom pogonu mogli isplatiti na godišnjoj razini. Svi ostali prihodi (priključci, naplata utroška energije i td.) bi bili čista dobit tvrtke. Ako znamo da se za te poslove kooperantskim tvrtkama koje imaju ugovore godišnje isplaćuju višemilijunski iznosi dolazimo do enormnih sredstava koje se isisavaju iz HEP-a. Čak i da za te poslove zaposlimo nove djelatnike opet je enorman novac u igri koji će ostati HEP-u ili u konačnici državi.
HEP se javlja na sve manje natječaja ili ih namjerno nerealnim ponudama izbjegava pa čak i namješta za neke druge ili nečije igrače. ZAŠTO I DO KADA???
Dok se sve to dešava svi će govoriti i dalje da smo svi mi u hep-u isti i da smo se uhljebili u državnoj firmi. Pogledajmo se otvoreno u oči i priznajmo si da se sve to godinama dešava i svi to šutke prihvaćamo.
Imamo li pravo tražiti istinu za svaku kunu isplaćenu, doniranu, poklonjenu ili izgubljenu iz HEP-a. Da imamo itekako poglavitpo zato što živimo od svog rada i ove tvrtke dokle god egzistira. Svi oni koji tako ne vide stvari široko im ispod neba i neka biraju bolje od toga.
HEP na dnevnoj razini velikim novcem posluje a da o godišnjim razinama niti ne pomišljamo, no uz sve to ima ogromnog prostora za rast tvrtke, temeljnog kapitala i poboljšanja poslovanja, pa samim time i standarda djelatnika logično.