Nakon izvješća s kojim je 10. listopada, hrvatsku javnost upoznao Michael U. Klein, potpredsjednik Svjetske banke i glavni ekonomist IFC (Međunarodne financijske korporacije), a vezano uz znatan napredak Hrvatske na ljestvici zemalja obuhvaćenih Izvještajem Svjetske banke Doing Business, svi se možemo pomalo radovati, a naročito Vlada RH. Spomenuti je Izvještaj Hrvatsku ocijenio najboljim reformatorom u Europi i drugom u svijetu. Ispred nje je samo Egipat. Ove je godine u Izvještaju za 2008. Hrvatska uznapredovala za 27 mjesta u odnosu na prethodnu godinu i od 178 zemalja obuhvaćenih Izvještajem zauzela 97. mjesto. Izvještaj rangira zemlje u 10 područja: pokretanje poduzeća, rješavanje dozvola, zapošljavanje radnika, registracija vlasništva, dobivanje kredita, zaštita ulagača, plaćanje poreza, trgovanje s inozemstvom, provedba ugovora i zatvaranje poduzeća.
Sindikatima je uvijek posebno zanimljivo područje Zapošljavanje radnika. U tome se području vrednuju indeksi teškoće zapošljavanja, rigidnosti satnice, teškoće otpuštanja, rigidnosti zapošljavanja, troškovi rada koji nisu plaća i troškovi otpuštanja. Svake godine iznova Svjetska banka pri vrednovanju toga područja zemlje vrednuje obrnuto proporcionalno u odnosu na prava i zaštitu radnika. Tako i više mjesto na ljestvici pripada zemlji sa manje reguliranih prava radnika. Mnoge zemlje zahvaljujući boljim ocjenama (protumačeno: većem obespravljivanju radnika) dobivaju i bolje mjesto, a time i preporuku kako su bolje za poslovanje. Ako na nekim područjima i zakažu, dijelom to nadoknade obespravljivanjem radnika. Na takav pristup Svjetske banke politici rada sindikati u svijetu redovito reagiraju. Tako je i ove godine reagirala Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC). Ni ovdje u Hrvatskoj to ne smije proći bez sindikalne reakcije. Mi u Nezavisnim hrvatskim sindikatima smatramo kako moramo i na taj dio osobnosti Svjetske banke, uvijek iznova pa i ovoga puta, upozoriti hrvatsku javnost. Svjetska banka tako zapravo promiče obespravljivanje radnika kao „vrednotu“ za bolje poslovanje. I, bez obzira na sindikalne prigovore iz cijelog svijeta, ustrajno i dalje na području Zapošljavanje radnika u godišnjem Izvještaju Doing Business, obespravljivanje radnika uzima kao mjerilo pozitivnog vrednovanja zemalja za pogodnost poslovanja. Tako i u Izvještaju za 2008. godinu prvo mjesto u tom području dijele Singapur, SAD i Maršalski otoci. Za njima slijede Gruzija, Tonga, Brunei, Maldivi, Australija, Palau itd. „Zavidno“ 23. mjesto pripalo je Hong Kongu, 24. Afganistanu, 35. Haitiju, 40. Saudijskoj Arabiji, 55. Republici Češkoj, 83. Kolumbiji, 86. Kini, 98. Crnoj Gori, 110. Srbiji, 114. Bosni i Hercegovini, 128. Makedoniji, 136. Turskoj, a Hrvatska je tek 139. Na ukupnom poretku lakoće poslovanja mnoge od zemalja koje su Hrvatsku pretekle na ljestvici Zapošljavanje radnika također su puno bolje pozicionirane. Tako je na primjer Singapur 1., SAD 3., Hong Kong 4., Gruzija 18., Saudijska Arabija 23., Tonga 47., Češka 56., Turska 57., Maldivi 60., Kolumbija 66. Makedonija 75., Brunei 78., Crna Gora 81., Palau 82., Kina 83., Srbija 86., Maršalski otoci 89, itd. Način na koji se u Izvještaju Doing Business vrednuje područje Zapošljavanje radnika jasno pokazuje kako Svjetska banka za poslovanje preporučuje one zemlje u kojima se brišu ograničenja u radnom vremenu, snižava minimalna plaća, ukida pravo radnika na žalbu zbog neopravdanog otpuštanja i ukida pravo na otkazni rok kod kolektivnog otpuštanja. Sve u svemu, Svjetska banka i dalje ne odustaje od svog godinama proklamiranog stava, koji ide ukorak sa stavom MMF-a, kako je eliminiranje, smanjenje radničkih prava, kako su manja radnička prava, jedan od izravnih uvjeta za veći gospodarski rast i napredak zemlje. Pa iako to nikada i nitko nije uspio dokazati, sijamski blizanci MMF i Svjetska banka taj recept i dalje neumorno ponavljaju. Tako su i u narečenom Izvještaju bolje rangirane one zemlje u kojima su radnička prava niža. Zanimljivo je kako Svjetska banka istovremeno u javnosti snažno promiče svoju borbu protiv siromaštva u svijetu, a kroz Izvještaj Doing Business zagovara smanjenje radničkih prava, a među njima i minimalne plaće. A znamo kako je smanjenje, odnosno preniska minimalna plaća za sve koji je primaju izravna karta za put u siromaštvo. Ukoliko bi se sve podsaharske afričke zemlje pridržavale mjerila Doing Businessa prema kojem minimalna plaća ne smije biti veća od 25% dodane vrijednosti po radniku, onda bi neke bile prisiljene odrediti minimalnu plaću koja bi bila niža od 1 dolara dnevno – a što pak i Svjetska banka priznaje kao prag za ekstremno siromaštvo. U nekoliko zemalja preporuke za smanjivanje zaštite radnika, a koje su zasnovane na Doing Business indikatorima, ušle su u uvjete za dobivanje kredita od strane MMF-a i Svjetske banke. U Nepalu je direktor ureda Svjetske banke u toj zemlji u siječnju 2006. godine napisao pismo u kojem je rekao kako Banka može smanjiti budžetsku pomoć kralju Nepala, koji je u to vrijeme preuzeo potpunu vlast, ukoliko ubrzano ne donese dekret kojim će deregulirati tržište rada, unatoč činjenici da su «tripartitni partneri (izabrana vlada, poslodavci i sindikati) bili protiv. Kralj je postupio onako kako je Banka tražila, ali je došlo do prosvjeda koji su doveli do toga da je kralj šest tjedana kasnije izgubio svoju diktatorsku moć, a nova je demokratska vlada vrlo brzo poništila kraljev dekret. Sloveniju se općenito gleda kao jednu od najuspješnijih tranzicijskih zemalja Središnje i Istočne Europe (SIE) što se tiče ukupnog napretka i tržišta rada. Slovenski BDP po stanovniku je 55 posto veći od druge najbolje zemlje SIE (Republika Češka), a njena stopa nezaposlenosti od 6 posto 2006. godine je daleko niža od bilo koje zemlje SIE (prva sljedeća je Republika Češka sa nešto više od 7 posto). Slovenskih 6 posto nezaposlenosti je niže od prosjeka EU 15, čija je prosječna stopa nezaposlenosti 2006. godine bila 7.4 posto. No ovi podaci se ne nalaze kada se čita zadnji Izvještaj MMF-a o savjetovanju temeljem članka IV. za Sloveniju, no u njemu se stalno govori o nezadovoljavajućim indikatorima Slovenije u Doing Businessu u usporedbi sa nekim drugim europskim zemljama. MMF tvrdi kako «visoki troškovi poslovanja i rigidno tržište rada odbijaju izravna strana ulaganja» i da su zbog toga «potrebne strukturne reforme na tržištu rada … kako bi se smanjili visoki troškovi zakonodavstva o zaštiti zapošljavanja». Neki slovenski gospodarski manje uspješni susjedi iz Središnje i Istočne Europe prihvatili su tu vrstu dereguliranja tržišta rada koje promiču Doing Business (Svjetska banka) i MMF. Očigledno MMF nije zabrinut nedostatkom uspjeha drugdje kada od Slovenije traži da ogoli svoje zakonodavstvo o zaštiti radnika. Poglavlje Employing Workers (Zapošljavanje radnika) u prva se tri izdanja Doing Businessa zvalo Hiring and Firing Index (indeks zapošljavanja i otpuštanja). Svjetska banka nikada nije dala nikakav dokaz kojim potvrđuje da smanjivanje siromaštva ili poboljšanje poduzetništva zahtijeva utvrđivanje 66-satnog radnog tjedna, određivanje minimalne plaće ispod 25% dodane vrijednosti po radniku, ukidanja svih oblika žalbe protiv neopravdanog otkaza i ukidanje otkaznog roka kod kolektivnog otpuštanja. Međutim, sve su to zahtjevi koji se nalaze u Doing Business za zemlje koje žele dobiti najbolji položaj na ljestvici lakoće poslovanja. Doing Business zemlje ocjenjuje na temelju toga postoje li takva pravila u toj zemlji. Zbrajaju se rezultati i utvrđuje mjesto zemlje na osnovu tih indikatora. Neka od točnih mjerila za izračun indikatora, kao što je 66-satni radni tjedan su kasnije modificirana1, no osnovno načelo je ostalo isto: mjesto boljeg reformatora dobiva zemlja sa nižom razinom radnog zakonodavstva. Autori Doing Businessa tvrde kako podržavaju osnovne radne standarde MOR-a, koji se zasnivaju na 8 od 188 konvencija (sloboda udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje, uklanjanje diskriminacije u odnosu na zapošljavanje i zaposlenje, ukidanje svih oblika prisilnog ili obveznog rada, učinkovito ukidanje dječjeg rada uključujući njegove najgore oblike). Unatoč tim izjavama kojima se priznaju konvencije, Doing Business indikatori ne uzimaju u obzir činjenicu pridržavaju li se zemlje tih konvencija ili ne. U stvari, Doing Business je neke od svojih najboljih ocjena i rangiranja u kategoriji rada dao zemljama koje stalno krše konvencije MOR-a. (Bjelorusija, Kina, Kolumbija, El Salvador, Eritreja, Saudijska Arabija, Svaziland i Uzbekistan, sve zemlje koje stalno krše temeljna radnička prava, dobile su bolju ocjenu u dijelu Zapošljavanje radnika od većine zemalja Zapadne Europe). Policy Lessons from Reassesing the OECD Jobs Strategy zaključuje: «ne postoji niti jedna kombinacija politika i institucija kako bi se postigla i zadržala dobra postignuća na tržištu rada». OECD je pronašao kako «uspješni izvođači» što se tiče uvjeta rasta zapošljavanja uključuju i zemlje sa slabom zaštitom zapošljavanja (EPL) i niskim socijalnim naknadama kao i zemlje sa restriktivnijim EPL-om, darežljivim socijalnim sustavom i koordiniranim kolektivnim pregovaranjem. Dok prvu skupinu zemalja (koja uključuje i SAD) karakteriziraju «relativno široke razlike u dohotku», druga (koja uključuje Nordijske zemlje) «je postigla visoku zaposlenost i nisku razliku u dohotku». Druga publikacija OECD-a istraživala je odrednice strukturalne nezaposlenosti u zemljama OECD-a i zaključila kako su «utjecaj zakonodavstva o zaštiti zapošljavanja (EPL) i sindikalne organiziranosti statistički beznačajni». Doing Business protivi se bilo kakvom otkaznom roku kod obveza pri otkazivanju ugovora ili obveznoj otpremnini većoj od plaće za 8 tjedana, iako dosta zajmova Svjetske banke za restrukturiranje usluga ili državnih poduzeća traži kompenzaciju koja se mora dati radnicima koji su ostali bez posla. Ispada da Doing Business tako savjetuje zemljama da ne trebaju tražiti primjenu mjera za koje Svjetska banka daje financijsku pomoć. Od 2002. godine Svjetska banka podržava promociju osnovnih radnih standarda MOR-a, od kojih jedan traži da zemlje eliminiraju diskriminaciju u odnosu na zapošljavanje i zanimanje. Neke zemlje sa dugogodišnjom diskriminatornom praksom na tržištu rada su uvele afirmativna akcijska pravila, na primjer kod otkaza. Južnoafrička Republika je primjer takve zemlje. Doing Business daje loše ocjene i lošije rangiranje zemljama koje imaju bilo kakvo pravilo prioriteta kod otkazivanja. Tako se zemlje koje pokušavaju poštivati načela MOR-a, koje podržava Svjetska banka, kako bi se borili protiv diskriminacije na tržištu rada kažnjava od strane Doing Businessa. Od mnogih od Republike Hrvatske bolje plasiranih zemalja treba spomenuti tek neke primjere. Maršalski otoci i Palau male su otočne točkice na karti Tihog oceana koje se preporučuju kao jedne od najpoželjnijih za zapošljavanje radnika, odnosno za pokretanje posla. Obje zemlje nisu članice Međunarodne organizacije rada niti ih obvezuju njene konvencije, a radnička prava reguliraju tek u tragovima. Gruzija je 2006. godine usvojila novi, izuzetno fleksibilan Zakon o radu koji je oštro kritizirala Međunarodna organizacija rada jer je poslodavcima davao neograničeno pravo otpuštanja radnika bez navođenja razloga te zbog uvođenja ozbiljnih restrikcija na sindikalno organiziranje i pravo radnika na kolektivno pregovaranje. Unatoč njegovom usvajanju, koje je trebalo stimulirati otvaranje većeg broja i boljih radnih mjesta temeljem Izvještaja Doing Business, zadnji podaci govore kako se siromaštvo u Gruziji povećalo sa 27.2 na 31.0 posto dok se nezaposlenost povećala sa 12.6 na 13.9 posto u usporedbi sa podacima od prije dvije godine. «Gruzija ima jedno od najfleksibilnijih radnih zakonodavstava u svijetu» (Doing Business 2008).Kako to izgleda?
– radnik može biti otpušten bez navođenja razloga,
– kolektivni ugovor – bilo koji ugovor između poslodavca i dva ili više zaposlenika (marginaliziranje sindikata; najmanje 100 ljudi potrebno za osnivanje sindikata),
– poslodavac ima pravo jednostrano odrediti pravila o većem broju uvjeta rada koji su prije bili dogovarani kolektivnim ugovorom,
– bilo koji štrajk bez obzira na prirodu ili djelatnost ne može trajati duže od 90 dana,
– Organski zakon Gruzije o suspenziji i zabrani aktivnosti dragovoljnih organizacija dozvoljava zabranu sindikata na osnovi podizanja/organiziranja socijalnog nemira
– postoje izvještaji o prijetnjama i zastrašivanju zbog sindikalnih aktivnosti, no Ministarstvo rada nije poduzelo nikakve korake
– Gruzijska Vlada odbila je odgovoriti na brojne zahtjeve MOR-a da izmijeni Zakon o radu iz 2006. godine za koji MOR smatra kako nije sukladan osnovnim, temeljnim radnim standardima.
Doing Business 2008 pohvaljuje Gruziju jer je ratificirala sve osnovne konvencije MOR-a. Međutim ratificiranje ne znači i pridržavanje i primjenu, a to je razlika koju je Svjetska banka mogla naučiti da je samo konzultirala MOR ili gruzijske sindikate i poslodavce o situaciji u zemlji što se tiče Zakona o radu. I Kolumbija je na ljestvici prošla bolje od Hrvatske iako se tamo svake godine doslovce odstrijeli nekoliko sindikalaca, a za taj čin rijetko netko i odgovara. U Kini pak radnici mogu biti članovi samo državno nadziranog sindikata, a plaće kineskih radnika doista ne treba posebno komentirati. Saudijska Arabija također se na ljestvici plasirala bolje od Hrvatske, a znamo kako tamo žene ne mogu raditi u mnogim profesijama niti se smije osnovati sindikat. Dakle, manja prava, manje plaće, bolje mjesto na ljestvici. To je druga strana osobnosti Svjetske banke. I dok Dr. Jekyll pokazuje zauzetost za siromašne i socijalnu osjetljivost, dotle Mr. Hyde promiče smanjenje plaća i radničkih prava kao recept za gospodarski rast i napredak. I kako izgleda, Mr. Hyde ima prevlast u toj dihotomiji osobnosti Svjetske banke. A ne bi li, ako želi biti vjerodostojna, Svjetska banka trebala poglavlje Zapošljavanje radnika barem izbaciti iz svojeg Izvještaja Doing Business ako već nema hrabrosti i snage preokrenuti mu ljestvicu vrijednosti i umjesto preporuke za poslovanje izrijekom preporučivati ulagačima da ne pokreću poslove u zemljama koje nisu članice MOR-a, ne poštivaju temeljne konvencije MOR-a, ne poštivaju prava radnika i ne promiču dostojan rad i radne uvjete te dostojnu plaću.
Predsjednik
Krešimir Sever
